Koja kamera pripada u fotokutak? Web kamera, sistemski fotoaparat i razlika koju nitko ne spominje
„Podržava li vaš softver DSLR?" najčešće je tehničko pitanje prije kupnje. Ujedno je i najnepreciznije — jer „podržava" može značiti tri sasvim različite stvari, a ta razlika odlučuje o tome što će vaši gosti na kraju držati u ruci.
Tri načina na koje slika dolazi u kutak
1. Web kamera. Računalo tretira kameru kao obični video uređaj i iz aktivnog videostreama uzima jednu sliku. To funkcionira sa svakom USB web kamerom — a, preko HDMI grabbera, i sa sistemskim fotoaparatom. Kvaka je u tome što uvijek dobivate samo video kvalitetu, obično Full HD. Senzor od 24 megapiksela iza objektiva u ovom postavu isporučuje sliku od otprilike dva megapiksela. Za ispis 10×15 to jedva dostaje, za veći format više ne.
2. Prava povezanost. Softver izravno govori proizvođačev protokol — kod Canona putem EDSDK-a, kod Sonyja putem PTP-a — i stvarno okida kameru. Rezultat je točno ona datoteka koja bi završila i na memorijskoj kartici: puna razlučivost, puna kontrola ekspozicije, pravi bljesak. To je razlika između „kamera je spojena" i „kamera fotografira".
3. Nadzor mape. Proizvođačev tethering softver odlaže svaku sliku u mapu, a softver fotokutka uzima najnoviju. Pragmatičan srednji put: funkcionira s gotovo svakim kućištem, čak i egzotičnim. Zauzvrat u lancu visi drugi softver, a kutak mora čekati da se pojavi datoteka — brzi ste i pouzdani onoliko koliko je taj posrednički korak.
Razlika koju gotovo nijedan dobavljač ne spominje
Čak i kod prave povezanosti ne tretira se svako snimanje jednako. Tražilo na zaslonu je live prikaz (liveview) kamere — videostream, a ne fotografija. Kad gost okine, postoje dvije mogućnosti: softver uzima sliku iz tog streama, ili stvarno okida kameru i čeka gotovu datoteku.
Kod BoothDocka to je namjerno razdvojeno: pojedinačna fotografija stvarno okida — puna razlučivost, puna ekspozicija. GIF, boomerang i video rade preko liveview streama, jer kamera ne može isporučiti dvadeset pojedinačnih slika u četiri sekunde i jer boomerang dobro izgleda i u video razlučivosti.
Kod dobavljača pitajte upravo to, i to odvojeno za svaki način rada: „Okida li pojedinačna fotografija kameru, ili se slika uzima iz pregledne struje?" Ako je odgovor za sve načine „pregledna struja", kupujete skupu web kameru.
Koliko je tražilo stvarno tečno
Live tražilo se pri kupnji rijetko provjerava, a na dan događanja odmah se primijeti: trzavo tražilo navodi goste da okinu u pogrešnom trenutku i djeluje jeftino.
Frekvencija osvježavanja dolazi s dvije strane. Prvo od kamere: izmjereno, Sony ZV-E10 isporučuje otprilike 13 do 16 slika u sekundi, Canon EOS M50 otprilike 27. Drugo od softvera — i ovdje mnoga rješenja gube polovicu, jer u fiksnom taktu pitaju za nove slike umjesto da puste kameru da javi sama. Dohvat svakih 400 milisekundi daje najviše 2,5 slike u sekundi, koliko god kamera bila brza.
Ako dobijete demonstraciju, ne gledajte kvalitetu slike tražila, nego njegovu tečnost — i zamolite nekoga da brzo mahne ispred kamere.
Video je poseban slučaj
Ovdje se proizvođači razdvajaju. Canon preko EDSDK-a može pokrenuti svoj pravi filmski način rada — sa zvukom, u kvaliteti kamere. Sony preko PTP-a ne nudi način da gotov klip vrati na računalo; tamo se snima liveview stream, dakle bez zvuka i u kvaliteti pregleda.
To nije nedostatak softvera, nego svojstvo protokola. Važno je samo da to znate unaprijed: ako gostinski video sa zvukom spada u ponudu, izbor kućišta nije stvar ukusa. Zasebna web kamera samo za video način rada usput je legitiman i jeftin izlaz — fotografija preko sistemskog fotoaparata, video preko web kamere.
Što vam stvarno treba
- Ispisujete 10×15 i objavljujete na društvenim mrežama. Dobra web kamera s urednim osvjetljenjem nadmašuje loše osvijetljen sistemski fotoaparat. Novac uložite prvo u trajno osvjetljenje, ne u kućište.
- Ispisujete veće formate, radite sa zelenim platnom ili prodajete poslovnim klijentima. Prava povezanost sa sistemskim fotoaparatom. Izdvajanje postaje vidljivo čišće kad izvorna slika nije već video-komprimirana.
- Već imate kućište koje nitko izravno ne podržava. Nadzor mape s proizvođačevim tethering softverom — funkcionira, ali košta sekundu čekanja i dodatnu kariku u lancu.
I neovisno o putu: nikad si ne dajte pokazati popis kompatibilnosti, nego svoje kućište u radu. Popis samo govori da je netko upisao ime. Kod BoothDocka Sony ZV-E10 i Canon EOS M50 provjereni su na stvarnom hardveru: prepoznati, okinuti, s pokrenutim liveviewom.